In memoriam István Lőkös (1933–2025)

S tugom javljamo da je 31. kolovoza 2025. godine, u svojoj 91. godini života, preminuo vodeći mađarski kroatist i komparatist, dugogodišnji vanjski suradnik naše katedre, redoviti profesor u miru István Lőkös.

Profesor Lőkös bio je jedna od ključnih ličnosti mađarske južne slavistike, kroatistike i komparatistike. Nakon studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta „Kossuth Lajos“ u Debrecenu radio je na istom fakultetu kao docent i pročelnik Odsjeka za komparativnu književnost, a od 1994. do 2003. kao redoviti profesor. Na zagrebačkoj Katedri za hungarologiju djelovao je kao vanjski suradnik od 1995. do 2006. godine, predavajući kolegije Mađarska književnost u europskom kontekstu i Hrvatsko-mađarske književne veze.

Posebnu je pozornost posvetio hrvatskoj književnosti – kao istraživač njezine povijesti i prevoditelj djela hrvatskih pisaca na mađarski jezik. Bavio se hrvatskom renesansom i barokom, sigetskom i protuturskom epskom tradicijom 16. i 17. stoljeća, hrvatskim romanom i opusom Miroslava Krleže, kao i hrvatsko-mađarskim književnim i kulturnim vezama. Rezultate svojih istraživanja objavljivao je na mađarskom, njemačkom i hrvatskom jeziku, a cjelovitost poznavanja hrvatske književnosti potvrdio je kapitalnim djelom Povijest hrvatske književnosti na mađarskom jeziku (1996.), dok je svoj prevoditeljski domet ostvario u prijevodu Marulićeve Judite na mađarski jezik (1999.). Za dopisnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za književnost izabran je 2000. godine.

Naš dragi profesor Lőkös bio je ne samo izniman znanstvenik i vrsni predavač, nego i drag, topao čovjek čije ćemo prijateljstvo, dobrotu i ljudsku blizinu s ljubavlju pamtiti.

In memoriam Kiss Gy. Csaba (1945-2025)

S tugom javljamo da je 23. srpnja 2025. godine preminuo mađarski povjesničar književnosti, esejist, sveučilišni profesor i kulturni posrednik, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Csaba Gy. Kiss – istaknuta figura srednjoeuropske humanistike, svestrani istraživač hrvatsko-mađarskih kulturnih odnosa, te dugogodišnji prijatelj i strukovni podržavatelj, a kroz nekoliko godina i vanjski suradnik naše katedre.

U razdoblju od 1999. do 2004. radio je na katedri kao gostujući profesor za mađarsku književnost, ostavivši dubok trag među studentima i kolegama. Njegova predavanja i interpretacije mađarske i srednjoeuropske književnosti nadahnjivali su studente i kolege, a širina njegove erudicije učinile su ga jednim od najvoljenijih i najcjenjenijih predavača kako u međunarodnim krugovima, tako i na našoj katedri i široj zagrebačkoj akademskoj sredini.

Bio je inicijator ideje i suurednik velikog zbornika studija o hrvatsko-mađarskim povijesnim i kulturnim odnosima (Croato-Hungarica: uz 900 godina hrvatsko-mađarskih povijesnih veza. A horvát-magyar történelmi kapcsolatok 900 éve alkalmából) koji je objavljen 2002. i koji je značajno dopridonio akademskom i kulturnom dijalogu između dviju zemalja.

Godine 2014. objavio je knjigu Budimpešta–Zagreb s povratnom kartom, zbirku kulturnih eseja u kojoj s osebujnim šarmom iznosi osobne dojmove o Zagrebu i Hrvatskoj iz ugla srednjoeuropskog promatrača, bilježeći svoja vrijedna i autentična opažanja o kulturi, ljudima.

Csaba Gy. Kiss autor je brojnih studija i eseja o mađarskoj književnosti, kulturnim dodirima među narodima srednje Europe, kao i o pitanjima identiteta i povijesti ideja. Posebnu je pažnju posvećivao hrvatsko-mađarskim kulturnim vezama, o kojima je govorio i pisao s dubokim poštovanjem i intelektualnim angažmanom. Njegovo djelovanje u Zagrebu predstavljalo je most između kultura, jezika i znanstvenih tradicija.

U opusu profesora Kissa posebnu važnost ima i grad Rijeka. Svojim studijama doprinio je da mađarska prošlost i kulturne veze Rijeke ponovno postanu predmet znanstvenih istraživanja. Kao suurednik, zajedno s našom kolegicom dr. sc. Franciskom Ćurkovic-Major, uredio je knjigu Rijeka i okolica u putopisima 19. stoljeća, te Mađarski pisci na Jadranu i Jadranske slike – mađarski putopisi, koji svjedoče o vrlo značajnoj tradiciji i poziciji motiva Jadrana u modernoj mađarskoj književnosti.

Osim znanstvenog doprinosa, ostat će zapamćen po svojoj toplini, ljudskoj bliskosti i istinskoj znatiželji prema drugome – osobinama koje su ga činile iznimno dragocjenim sugovornikom i prijateljem.

U ime Katedre za hungarologiju, izražavamo iskrenu sućut njegovoj obitelji, prijateljima i kolegama. Njegov će duh živjeti u sjećanjima svih onih koji su s njime radili, učili i razgovarali.