Dana 31. kolovoza 2025. preminuo je profesor István Lőkös, vrhunski poznavatelj mađarsko-hrvatskih književnih veza, međunarodno poznat i priznat kroatist i istraživač srednjoeuropske komparatistike, dopisni član HAZU-a.

Rođen je u Egeru 10. studenoga 1933. godine. Godine 1957. diplomirao je mađarski i ruski jezik i književnost na Sveučilištu u Debrecenu; tada se počeo upoznavati i s hrvatskim jezikom i kulturom. Predavali su mu izvrsni mađarski slavisti, a osobito snažan utjecaj imao je na njega profesor Endre Angyal, istraživač hrvatske barokne književnosti. Od 1960. bio je profesor povijesti mađarske književnosti na Pedagoškoj akademiji u Egeru, od 1985. docent na Odsjeku za svjetsku književnost Sveučilišta u Debrecenu, od 1988. predstojnik Odsjeka, a od 1999. do umirovljenja 2003. redoviti profesor.

Od ranih 1960-ih bio je u osobnom kontaktu i prijateljstvu s Miroslavom Krležom, Ervinom Sinkóm, kasnije i s Nedjeljkom Fabrijem; održavao je stručne veze s Ivom Frangešom, Jakšom Ravlićem, Milanom Ratkovićem, Jaroslavom Šidakom te s mlađom generacijom književnih povjesničara. Kao gostujući profesor, između 1995. i 2006. održavao je nezaboravne komparatističke kolegije na Katedri za hungarologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu („Mađarska književnost u europskom kontekstu“; „Hrvatsko-mađarske književne veze“).

Njegovu znanstvenu orijentaciju i istraživački habitus trajno je oblikovala nova hungarologija 1930-ih, usmjerena na proučavanje srednjoeuropskih kulturnih veza, koja je posebnosti mađarske nacionalne samospoznaje uvijek definirala kao rezultat stoljetnoga dijaloga sa susjednim kulturama. István Lőkös imao je važnu ulogu u obnovi ove šire shvaćene hungarologije u njezinu književnopovijesnom smjeru, od 1960-ih godina nadalje. Kao filolog ostvario je značajne rezultate i u istraživanju povijesti hrvatsko-mađarskih književnih veza. Glavne istraživačke teme kretale su mu se od reformacije u 16. stoljeću i baroka u 17. stoljeću pa sve do 19. i 20. stoljeća.

Autor je monografija, među ostalim, o hrvatskim epskim prethodnicima mađarskog epa Nikole Zrinskog (1997), o stvaralaštvu Ksavera Šandora Gjalskog (2008), o Krležinim Baladama Petrice Kerempuha (1999). Posebno se zanimao za naratološke reprezentacije nacionalnih identiteta, koje su se ponekad preklapale, a ponekad sukobljavale, te za hrvatsku i mađarsku romanesknu književnost 19. stoljeća (Nacionalni identitet i roman: Predodžba o Mađarima u hrvatskoj prozi 19. stoljeća, 2004 – objavljen na mađarskom). U vrijednom zborniku studija Litteratura kajkaviana: kajkavska književna povijest viđena mađarskim očima (2014 – objavljen na mađarskom) analizirao je međuodnose kajkavske i mađarske književnosti.

Uz komparatističke radove objavljene na hrvatskom, njemačkom i mađarskom jeziku, dao je velik doprinos upoznavanju hrvatske književnosti u Mađarskoj svojom na mađarskom jeziku pisanoj povijesti hrvatske književnosti (A horvát irodalom története, 1996) i

popratnom antologijom (Horvát irodalmi antológia, 2004), u kojoj je brojna važna hrvatska djela objavio na mađarskom u vlastitim vrsnim prijevodima.

Za svoje je radove primio više uglednih književnih nagrada (Nagrada Davidias, 1997, 2008, 2011; Nagrada INE, 2003); za svoj znanstveni rad 2017. godine odlikovan je „Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića“. HAZU-ov Razred za književnost izabrao ga je 2000. godine za dopisnog člana.

Djela prof. Istvána Lőkösa: 1. Hidak jegyében, Budapest, 1974. 2. Magyar és délszláv irodalmi tanulmányok, Budapest, 1984. 3. A horvát irodalom története [Povijest hrvatske književnosti], Budapest, 1996. 4. Zrínyi eposzának horvát epikai előzményei, Debrecen, 1997. 5. Déli szláv–magyar szellemi kapcsolatok, Miskolc, 1997. 6. A Kaptoltól a Ludovikáig. Horvát nemzettudat és magyarságélmény Miroslav Krleža életművében, Budapest, 1997. 7. Hrvatsko-mađarske književne veze, Zagreb 1998. 8. Erlebnisse und Rezeption. Krležas Kerempuh-Balladen aus ungarischer Sicht, München, 1999.

9. Nemzettudat, nyelv és irodalom. Horvát–szlovén–magyar irodalom és művelődéstörténeti interferenciák, Budapest, 2002. 10. Od Marulića do Krleže, Split, 2003. 11. Nemzettudat és regény. Magyarságkép a 19. századi horvát szépprózában, Debrecen, 2004. 12. Horvát irodalmi antológia [Antologija hrvatske književnosti], Budapest, 2004. 13. Kroatističke i croatohungarološke teme, Budapest, 2007.

14. Horvát-magyar és szerb-magyar irodalmi interferenciák, Budapest, 2007. 15. Croatohungarica. Hrvatsko-mađarske književnopovijesne teme, Zagreb, 2008.

16. Ksaver Šandor Gjalski, Budapest, 2008. 17. Pristupi Gjalskom, Zagreb, 2010.

18. Od Kaptola do Ludovike: hrvatska nacionalna svijest i doživljaj Mađara u djelu Miroslava Krleže, Budapest, 2013. 19. Litteratura kajkaviana et croatica, Miskolc, 2013. 20. A Dráván túl és innen. Miroslav Krleža és horvát irodalmi kapcsolataink, Budapest, 2019.

21. Zbogom, Zagrebe – Isten veled, Zágráb: horvátországi emlékeim, Budapest, 2022.

22. Trianon után. A tovább élő croato-hungarus tudat, Budapest, 2024.

23. Párhuzamok és recepció. Horvát-magyar-szlovén irodalmi és egyházi kapcsolatok a reformáció korában, Budapest, 2024.

Prijevodi: 1. Marulić, Marko: Judit [mađ. prijevod Judite], Budapest, 1999. 2. Marulić, Marko: Zsuzsánna; Jeruzsálem városának panasza; Imádság a török ellen [mađ. prijevod: Susana, Tužen’je grada Hjerozolima; Molitva suprotiva Turkom] Budapest, 2007.

S tugom javljamo da je 23. srpnja 2025. godine preminuo mađarski povjesničar književnosti, esejist, sveučilišni profesor i kulturni posrednik, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Csaba Gy. Kiss – istaknuta figura srednjoeuropske humanistike, svestrani istraživač hrvatsko-mađarskih kulturnih odnosa, te dugogodišnji prijatelj i strukovni podržavatelj, a kroz nekoliko godina i vanjski suradnik naše katedre.

U razdoblju od 1999. do 2004. radio je na katedri kao gostujući profesor za mađarsku književnost, ostavivši dubok trag među studentima i kolegama. Njegova predavanja i interpretacije mađarske i srednjoeuropske književnosti nadahnjivali su studente i kolege, a širina njegove erudicije učinile su ga jednim od najvoljenijih i najcjenjenijih predavača kako u međunarodnim krugovima, tako i na našoj katedri i široj zagrebačkoj akademskoj sredini.

Bio je inicijator ideje i suurednik velikog zbornika studija o hrvatsko-mađarskim povijesnim i kulturnim odnosima (Croato-Hungarica: uz 900 godina hrvatsko-mađarskih povijesnih veza. A horvát-magyar történelmi kapcsolatok 900 éve alkalmából) koji je objavljen 2002. i koji je značajno dopridonio akademskom i kulturnom dijalogu između dviju zemalja.

Godine 2014. objavio je knjigu Budimpešta–Zagreb s povratnom kartom, zbirku kulturnih eseja u kojoj s osebujnim šarmom iznosi osobne dojmove o Zagrebu i Hrvatskoj iz ugla srednjoeuropskog promatrača, bilježeći svoja vrijedna i autentična opažanja o kulturi, ljudima.

Csaba Gy. Kiss autor je brojnih studija i eseja o mađarskoj književnosti, kulturnim dodirima među narodima srednje Europe, kao i o pitanjima identiteta i povijesti ideja. Posebnu je pažnju posvećivao hrvatsko-mađarskim kulturnim vezama, o kojima je govorio i pisao s dubokim poštovanjem i intelektualnim angažmanom. Njegovo djelovanje u Zagrebu predstavljalo je most između kultura, jezika i znanstvenih tradicija.

U opusu profesora Kissa posebnu važnost ima i grad Rijeka. Svojim studijama doprinio je da mađarska prošlost i kulturne veze Rijeke ponovno postanu predmet znanstvenih istraživanja. Kao suurednik, zajedno s našom kolegicom dr. sc. Franciskom Ćurkovic-Major, uredio je knjigu Rijeka i okolica u putopisima 19. stoljeća, te Mađarski pisci na Jadranu i Jadranske slike – mađarski putopisi, koji svjedoče o vrlo značajnoj tradiciji i poziciji motiva Jadrana u modernoj mađarskoj književnosti.

Osim znanstvenog doprinosa, ostat će zapamćen po svojoj toplini, ljudskoj bliskosti i istinskoj znatiželji prema drugome – osobinama koje su ga činile iznimno dragocjenim sugovornikom i prijateljem.

U ime Katedre za hungarologiju, izražavamo iskrenu sućut njegovoj obitelji, prijateljima i kolegama. Njegov će duh živjeti u sjećanjima svih onih koji su s njime radili, učili i razgovarali.

Profesor Sándor Bene izvanredni će ispitni rok održati u srijedu, 16. travnja u 16 sati.