S naročitim ponosom i srećom prenosimo vijest da je laureat Nobelove nagrade za književnost 2025. godine mađarski književnik László Krasznahorkai i tim povodom upućujemo mu iskrene čestitke.

Krasznahorkai je drugi mađarski književnik koji je osvojio ovu najprestižniju svjetsku književnu nagradu nakon Imrea Kertésza 2002. godine. U obrazloženju dodjele ovogodišnje Nobelove nagrade, Švedska akademija priopćila je kako ove godine dodjeljuje nagradu ovom mađarskom spisatelju zbog njegovog “impresivnog i vizionarskog djela, koje usred jednog apokaliptičnog terora osnažuje moć umjetnosti”. Kako nadalje stoji u obrazloženju, Krasznahorkai je “veliki epski književnik” koji pripada srednjoeuropskoj tradiciji koja se proteže od Franza Kafke do Thomasa Bernharda, “a obilježena je apsurdnim i grotesknim pretjerivanjima”, objasnili su članovi žirija. “Umjetnički pogled Lászla Krasznahorkaija, potpuno lišen iluzija i sposoban primijetiti krhkost društvenoga poretka, povezan je s njegovom nepokolebljivom vjerom u moć umjetnosti”, naglasila je Akademija.

Knjige Lászla Krasznahorkaija „s iznimnom raznolikošću prikazuju ljudsku egzistenciju, dotičući njezine komične, bezizlazne i transcendentne dimenzije. Krasznahorkaijeve monumentalne i izuzetno glazbene rečenice pridonose suočavanju s poviješću 20. stoljeća i razumijevanju funkcioniranja diktatorskih sustava” – stoji u obrazloženju njegove Međunarodne Bookerove nagrade iz 2015. godine. Kritičari širom svijeta već godinama dijele slično mišljenje o značaju Krasznahorkaijeva stvaralaštva.

“Krasznahorkai je autor s dubokim osjećajem za tradiciju, koji nije ukorijenjen samo u europskoj, nego i u istočnoj kulturnoj baštini; neumoljivo traga za smislom; smatra da je umjetničko stvaralaštvo opravdano samo ako nosi mogućnost sakralnog iskustva – stoga mu misa postaje središnja estetska kategorija. Umjetnost doživljava kao izvorni oblik stvaranja, i upravo je tome svjedok i zastupnik – a ovdje, možda nije ni potrebno posebno istaknuti, naglasak je na činu stvaranja.” (Jánossy Lajos, 2022.)

“Kada su se pojavila prva djela Lászla Krasznahorkaija, ubrzo je postalo jasno da se na književnoj sceni pojavio autor iznimno osebujnog glasa, izrazito prepoznatljivog jezičnog svijeta i jedinstvenog stila koji se ne može zamijeniti ni s kim drugim. (…) Ukratko: smatram Lászla Krasznahorkaija jedinim doista, a vjerojatno i posljednjim, metafizički nadahnutim piscem suvremene mađarske proze, koji je već u prvim godinama svoga stvaralaštva stvorio jezični svijet u kojem taj metafizički registar može najautentičnije progovoriti.” (Angyalosi Gergely, Alföld 1999/3.)

„Njegov je opus trajna, beskrajno blaga, a ipak do kraja uporna, odlučna provokacija. Od samih početaka njegova prisutnost ne uklapa se u okruženje, ali on ni najmanje ne popušta, ne ublažava, ne olakšava kako bi postao prepoznatljivo ‘domaćinski’. On je solist, a ne čovjek orkestra: njegovi se bujajući tokovi rečenica izvještavaju o finim strukturama svijeta koji se pomračuje, o zakonima koji su izgubili snagu, o ludilu praznine što zjapi na mjestu gubitka – u svijetu koji nema ni volje, ni namjere, ni jezika da se s time suoči. On iz svega toga skandalozno strši: prisutan je tako da zapravo nije prisutan, jer razara okvire koji legitimiraju prisutnost. (…) Onomu tko razumije i usuđuje se shvatiti što tvrdi, to je nepodnošljivo; onomu tko ne razumije, ili radi vlastitog mira to ne želi razumjeti, također je nepodnošljivo. Uznemirujuće. Potresno. Previše. Iritantno. Teško. Neistražen put. Opasan teren.” – napisao je o njemu Tibor Keresztury 2014. godine.

László Krasznahorkai rođen je 5. siječnja 1945. u Gyuli, županija Békés. Studirao je pravo u Segedinu i Budimpešti, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta ELTE u Budimpešti mađarsku književnost i organizaciju u kulturi. Prvi tekst objavio je 1977. godine, a od 1982. djeluje kao slobodni umjetnik i profesionalni pisac. Živio je i putovao po raznim zemljama od Njemačke do Mongolije i Kine. 1985. godine objavio je kultni roman ”Sotonski tango” koji je inspirirao redatelja Bélu Tarra da ga ekranizira, nakon čega su pisac i redatelj nastavili surađivati do 2011. („Melankonija otpora“, „Werkmeisterove harmonije“, „Torinski konj“) i te i dalje prijateljuju.

Za svoja djela veliki je mađarski pripovjedač do sada dobio brojne nagrade – od Nagrade József Attila (1987.), Nagrade Sándor Márai (1998.) do najvišega mađarskog državnog priznanja za književnoumjetničko stvaralaštvo – Nagrade Kossuth 2004. godine. Godine 2014. dobitnik je Nagrade Vilenica i Nagrade America za književnost, 2015. Međunarodne nagrade Man Booker za cjelokupan književni opus, 2019. američke National Book Award za najbolji roman u prijevodu, 2021. Austrijske državne nagrade za europsku književnost, a djela su mu prevedena na mnoge jezike. Od 2004. član je Digitalne književne akademije https://dia.hu/dia-szerzok/krasznahorkai-laszlo i Akademije za književnost i umjetnost Széchenyi.

Krasznahorkaijevo književno i filmsko stvaralaštvo naročito je cijenjeno ne samo u Mađarskoj, već je prepoznato od SAD do Japana te u očima hrvatske kritike i publike. Velikog mađarskog pripovjedača hrvatski su čitatelji imali prilike osobno vidjeti i čuti u listopadu 2017. kada je gostovao u Zagrebačkom kazalištu mladih te u Booksi, a ove godine potvrđen je njegov dolazak kao počasnog gosta u Pulu na festival knjiga i autora Sa(n)jam knjige u Istri (28. studenog- 8. prosinca).

Piščeva djela objavljena u prijevodima na hrvatski:

Posljednji vuk / Laszlo Krasznahorkai ; prevela Viktorija Šantić, Zagreb : Multimedijalni institut, 2012.

Melankolija otpora / Laszlo Krasznahorkai ; [s mađarskoga prevela Angela Pataki], Koprivnica : Šareni dućan, 2014.

Rat i rat / Laszlo Krasznahorkai ; s mađarskoga prevela Viktorija Šantić, Zagreb : OceanMore, 2014.

Unutraježivotinja / [tekst] Laszlo Krasznahorkai, [ilustracije] Max Neumann ; prevela Viktorija Šantić, Zagreb : Multimedijalni institut, 2014.

Seiobo je bila tamo dolje / Laszlo Krasznahorkai ; s mađarskoga prevela Viktorija Šantić, Zagreb : OceanMore, 2016.

Sotonski tango / Lászlo Krasznahorkai ; s mađarskoga prevela Lea Kovács, Zagreb : OceanMore, 2016.

Svijet ide dalje / Laszlo Krasznahorkai ; s mađarskoga prevela Viktorija Šantić, Zagreb : OceanMore, 2017.

Uvijek za Homerom : malo sreće i ništa više : Odisejeva špilja / László Krasznahorkai ; crteži Max Neumann ; bubnjarski solo Eli Keszler ; prevela Viktorija Šantić, Zagreb : Kulturtreger : Multimedijalni institut, 2019.

Uvijek za Homerom : malo sreće i ništa više : Odisejeva špilja / László Krasznahorkai ; crteži Max Neumann ; glazba Szilveszter Miklos ; prevela Viktorija Šantić. [2. izd.], Zagreb : Kulturtreger : Multimedijalni institut, 2022.

Povratak baruna Wenckheima / Laszlo Krasznahorkai ; s mađarskoga prevela Viktorija Šantić, Zagreb : OceanMore, 2022.

Katedra za hungarologiju ponosna je na svoje alumne Viktoriju Šantić i Leu Kovács, književne prevoditeljice kojima također čestitamo.

Sastanak profesora s Katedre za hungarologiju sa studentima prve godine prijediplomskog studija i prve godine diplomskoga studija hungarologije održat će se u utorak, 30. 9. 2025. u B-001 u 12 h. 

Na sastanku ćete saznati sve važno o studiju, pravima i obvezama, dobiti korisne savjete za lakše učenje i snalaženje te otkriti koje vam se sve prilike otvaraju tijekom studiranja.